Aktualno Sa svih strana

Dražen Oršuš dobitnik nagrade „Luka Ritz“

Dražen Oršuš je sedamnaestogodišnji mladić romske nacionalne manjine sa teškoćama u razvoju i oštećenjem vida, ali to ga nikako ne sprječava da ostvaruje svoje želje i ciljeve. Rođen je u obitelji sa četrnaestero djece. Do petog razreda živio je u romskom dijelu naselja Sveti Đurđ, u teškim uvjetima bez struje i vode.  Zajedno sa svojim mlađim bratom izdvojen je iz obitelji i jedan period bio je štićenik Dječjeg doma Svitanje u Koprivnici. U to vrijeme često je znao dolaziti na praznike i vikende kod obitelji Jančić koja ga je na kraju i udomila.

-Djelatnici doma Svitanje iz Koprivnici pitali su nas da li mogu dovesti dva dječaka romske nacionalnosti kod nas na praznike. Naš odgovor je naravno bio pozitivan i tu je zapravo sve počelo. Dražen je na početku bio jako sramežljiv, ali se odmah na prvu moglo vidjeti da je jedna velika dobrica. Bez obzira na njegove poteškoće ja sam od prvog trenutka znala da će nakon prilagodbe i adaptacije njegove vrline doći do izražaja. – objašnjava udomiteljica Lidija Jančić.

Dražen je ove godine završio osmi razred sa odličnim (5,00) uspjehom kao i sve prethodne školske godine. Da se njegov trud, zalaganje i humanost isplatila pokazuje i vrijedno priznanje koje je primio na kraju svog osnovnoškolskog obrazovanja. Naime, Dražen je dobitnik Nagrade „Luka Ritz“ koju jednom na godinu, Ministarstvo obrazovanja dodjeljuje učenicima osnovnih i srednjih škola koji su svojim djelovanjem znatno pridonijeli afirmaciji ljudskih prava, izrazitoj toleranciji i promicanju mira, slobode i jednakosti među svojim vršnjacima. Nagrada je svakako njegova zasluga, ali i zasluga sada već bivše razrednice Sanje Pavčec koja ga je i prijavila. Vjerovala je u njega i vidjela da ima potencijala te da najviše od svega voli pomagati drugima. Dražen je uvijek volio sudjelovati u volonterskim i humanitarnim aktivnostima u sklopu škole.

– Dobio sam nagradu jer sam dobar učenik i jer u školi pomažem učiteljici i drugoj djeci. Prvo sam bio malo u šoku, nisam bio svjestan koliko je to veliko postignuće. Imao sam ogromnu tremu kada sam išao na primanje nagrade, a podrška su mi bile teta Lidija, teta Maca, razrednica Sanja i ravnateljica. – objasnio nam je  Dražen.

-Nagrada je uistinu jedno veliko financijsko olakšanje za Dražena, ali financije su nam manje važne. Drago nam je da je ta nagrada utjecala na njegovo samopouzanje i sigurnost te učvrstila njegove životne ciljeve. – zadovoljna je udomiteljica Lidija.

Osim što pomaže drugima u školi, vrijedan je i kod kuće u obavljanju kućanskih poslova. -Dražen nikad ne kaže ne, to kod njega ne postoji. Možda mu se zadatak na prvu ne svidi, ali će ga bez svađe odraditi. Možemo se u svakom trenutku osloniti na njega.- kaže udomiteljica.

Unatoč velikoj dioptriji vrlo je aktivan i u izvananstavnim aktivnosti, a najviše od svega voli hrvanje. Član je Hrvačkog kluba Ludbreg s kojoj je putovao u razne svjetske destinacije gdje je ostvarivao brojne uspjehe. To potvrđuje i velik broj medalja na zidu njegove sobe, a posebice ona zlatna sa posljednjeg natjecanja. -Svaki dan imam treninge, od ponedjeljka do subote, a nekada treniramo i u Mađarskoj. Nikada mi nije dosadno. –

Dražen planira upisati kuharsku školu jer voli kuhati, najviše peći palačinke. Volio bi upisati i autoškolu, ali zbog poteškoća u vidu morat će malo pričekati. -Ne gubimo nadu, nadamo se da će se riješiti nešto po tom pitanju i da će mu se ostvariti želja da vozi auto.- pozitivni su u obitelji Jančić.

Ipak, ona najveća Draženova životna želja je da se osamostali, zaposli, sagradi kuću, osnuje obitelj te da živi zajedno sa bratom Elvisom koji je također udomljen kod obitelji Jančić.

Tokom ovih ljetnih praznika prioritet će mu biti hrvanje i hrvačka natjecanja, ali neće zanemariti ni vodene atrakcije, kupanje i opuštanje koje je svakako zaslužio.

Obitelj Jančić udomljava već  15 godina

Đuro i Lidija Jančić udomljavati su počeli prije petnaestak godina. – Razmišljali smo kako bi htjeli nekoga primiti u kuću i nije nam dugo trebalo da krenemo u akciju. Da bi postali udomitelji morali smo zadovoljiti određene uvjete, proči edukaciju i obradu Centra za socijalnu skrb. U nama se javila neka želja i kada je to sve skupa krenulo nismo htjeli stati. Pravo dijete koje nam je stiglo bila je malena djevojčica Nikolina. – prisjeća se  Lidija Jančić.

Ubrzo nakon toga obitelj je primila još četvero djece jer se prema tadašnjem zakonu udomiti moglo ukupno petero. Danas je u domu obitelji Jančić smješteno četvero djece. Po sadašnjem zakonu je, objašnjava udomiteljica, dozvoljeno udomiti troje, ali ukoliko se radi o braći, kako je u slučaju Dražena i Elvisa, ona se ne odvajaju.

Djeca imaju pravo ostati u udomiteljskoj obitelji tijekom cijelog svoj redovnog školovanja, nakon čeka im država daje pravo na još jednu godinu kako bi se snašli i osamostalili.

-Kad odlaze od nas to su već odrasli ljudi, koji osnivaju svoje obitelji o kojima i skrbe. Mi sa njima naravno ostajemo u kontaktu, a često nam dolaze i u posjet. To će uvijek biti naša djeca i takvima ih smatramo. –  kažu udomitelji Jančić.

Radu roditelja pridružile su se kćeri Jelena i Maca Jančić koje su i same prije četiri godine postale udomiteljice. – Odrasle su uz ovo, živjele su zajedno sa udomiteljskom djecom, prihvaćale ih kao braću i sestre. Njihovo uključivanje bilo je potpuno normalno. Imamo veliki prostor, kuća je etažirana tako da možemo provesti sve u skladu sa zakonom. One su zasebna udomiteljska obitelj, ali smo opet svi zajedno jedna velika u kojoj jedni drugima pomažemo. – kaže Lidija.

Udomiteljstvo sa sobom uvijek donosi i neke poteškoće, ali Đuro i Lidija to sve rješavaju uz pomoć Centra za socijalnu skrb sa kojim imaju odličanu suradnju.

Obitelj Jančić djeci ne pruža samo stambeni prostor i hranu već brigu, podršku, poticaj, osjećaj sigurnosti, prijekopotrebne ljepe riječi i ljubav.

Lidija navodi kako uz one lijepe postoje i teški trenuci, a jedan od njih je svakako dan kada djeca odlaze iz njihovog doma, bilo da se radi o posvajanju i započinjanju samostalnog života. Iako su zbog toga u isto vrijeme vrlo sretni, jer je to znak da su uspjeli odgojiti stabilne i samostalne ljude, ispraćaj je vrlo težak.

Za svoj rad i požrtvovnost obitelj Jančić ove je godine bila primatelj Zahvalnice Grada Ludbrega.