Aktualno Gospodarstvo Sa svih strana

Obitelj Stručić njeguje vinograde iz kojih će pretočiti srca u boce, iz kojih će pričati priče o duši, suncu i ljudima…

„Zatvorimo li na čas oči i zamislimo tipični zagorski pejzaž, na pamet će nam pasti zlatne nizine isprekidane vinorodnim brežuljcima. Fine meke linije obojene komadićima šuma ili dugih redova vinograda kojima je uvijek točka na “ i “ mala zagorska klijet iz koje se širi miris dobrodošlice.“

Tim riječima Sanja i Tomislav Stručić opisuju svoj raj na zemlji, svoju vinariju udaljenu od buke i prometne gužve. Nedaleko od centra grada, a opet dovoljno daleko da se može uživati u opuštenoj atmosferi i svježem zraku, smještena je „mala zagorska klijet“ okružena vinogradom kojem obitelj Stručić posvećuje posebnu pažnju.

Sanja i Tomislav Stručić druga su generacija vinara u obitelji, a za prve zasađene čokote mogu zahvaliti Dragutinu Crnkoviću, Sanjinom ocu od kojeg su, 2002. godine, vinograd i naslijedili. Od tada njeguju taj stari nasad sa 3500 čokota koji im je, kažu, posebno prirastao srcu. Unatrag petnaestak godina, koliko je vinograd u njihovom vlasništvu, vinovom lozom su zasadili još dodatna 2,5 hektra zemlje. Ukupna površina vinograda danas stoga iznosi tri i pol hektara, a sastoji se od pet parcela koje naziv nose po najmlađim članovima obitelji čija imena su birana po svecima – Lucija, Luka, Petar, Katarina i Filip.

Vinarija godišnje proizvodi oko 25 000 boca. – Da bi si olakšali sve procese proizvodnje i podigli razinu kvalitete proizvoda uspjeli smo tijekom godina podrum opremiti neophodnom opremom kao što su pneumatske preše, tankovi za kontroliranu fermentaciju i stabilizaciju, filteri, punilice…Od tehnologije imamo sve, no cilj nam je spojiti staro i novo odnosno spojiti tradiciju sa novim tehnologijama. Primjerice, na početku smo bacali drvo iz podruma i zamjenjivali ga inoxom, a sada se situacija okrenula. U proizvodnji sve više koristimo drvene bačve; od procesa same fermentacije bez dodataka selekcioniranih kvasaca, kroz odležavanje na finim talozima pa sve do procesa prirodne stabilizacije koja potraje i do dvije godine. U takvim vinima zaista se može uživati u svoj sortnosti i teroaru regije iz kojeg ono dolazi . – objašnjava Tomislav.

          Atmosfera s ovogodišnje berbe

No, da bi uopće imali što ubaciti u preše potrebna je pomoć vrijednih ruku brojnih berača koji se tijekom kolovoza, rujna i listopada zateknu među Stručićevim lozama. – Imamo više berbi po parceli. Pojedinu sortu beremo u više navrata ovisno o tipu vina koji želimo dobiti. Primjerice ukoliko želimo dobiti svježa i lagana vina sa berbom krenemo ranije, a drugi dio čistog i zdravog grožđa ostavljamo za kasnije. Veći dio tih berba odradimo onako baš „ful“ radno i profesionalno, a jedan manji dio rezerviramo za obitelj i prijatelje. U tom dijeli najviše uživamo. – kaže Sanja.

Berba je vrijeme u kojem se finalizira cijeli proces, ali rad u vinogradu potreban je cijele godine. – Sezona nam počinje u ožujku i onda smo doslovno tamo svaki dan. Sada smo u jednom mirnijem periodu u  kojem posla ima samo u podrumu, ali vinariju ipak posjećujemo gotovo svakodnevno samo da se uvjerimo da je sve uredu. – kažu vinari te dodaju kako sve veću pomoć u brizi za vinograd dobivaju od svoje djece koja pokazuju interese za obiteljski biznis. Sigurni smo da će, kada za to dođe vrijeme, vinariju sa zadovoljstvom preuzeti i treća generacija.

Svoje proizvode Vinarija Stručić plasira po cijeloj Hrvatskoj, a što se Ludbrega tiče, u njima možete uživati u caffe baru Bonaparte čiji vlasnici su sami Stručić te u ugostiteljskim objektima Amalia, Pivnica Mejaši i Hotel Crnković. Ipak, ono najslađe kušanje možete odraditi prilikom obilaska Dana otvorenih podruma Ludbreške vinske ceste odnosno uz najavu u samoj vinariji gdje se proizvodi mogu i kupiti.

U ponudi vinarije prednjači Graševina zatim Rajnski rizling, Sauvignon, Chardonnay, Poštenjak, Ludbergina utjeha, a može se pronaći i nekoliko voćnih likera poput Višnjevca, Orahovca i Aronije.

Veliki uspjeh : Stručići su vlasnici prvog pjenušca ludbreškog kraja

Osim navedenim sortama, Vinarija Stručić može se pohvaliti i proizvodnjom prvog pjenušca u ludbreškom kraju. – Proizvodnju pjenušca imali smo u planu već dugo, ali 2014. se dogodio jedan klik nakon kojeg smo ozbiljno krenuli. To je bio velik izazov za nas, ali i kruna vinarije i dosadašnjeg rada. Svaki vinar želi nakon vrhunskih vina proizvoditi i pjenušac, tome svi težimo. – kaže Tomislav.

Od samog početka proizvodnje do stavljanja etikete na proizvod (koju je, da usput spomenemo, radio Marin Subašić, autor etiketa za mnoge svjetski poznate vinarije) prošle su 3 godine. Pjenušac Blanc de Blancs rađen je klasičnom metodom od sorte chardonnay berbe 2014. godine. – Pjenušac se kreira već prilikom berbe, odmah se mora znati što se želi napraviti odnosno koje kiseline i alkohole želite dobiti. Prođe se klasična metoda vrenja i dobije se vino s nižim postotkom alkohola. Ono se zatim čisti od bjelančevine i priprema za drugo punjenje. Tu se posebno mora paziti na sumpore jer se kasnije pokreće ponovno vrenje u boci. Prilikom drugog punjenja koriste se novi kvasci i otopina šećera kojom se potiče vrenje. Boca se zatvara rosfrajnim krunskim čepom koji mora izdržati 6.5 bara pritiska koji se stvori u boci u tijeku druge fermentacije te se polaže vodoravno i godišnje rotira dva do tri puta. Kada vinar odredi da je pjenušac dovoljno odležao i da je spreman za degoržiranje, boce se stavljaju na poseban stalak – pupitres, u kojem se tijekom nekoliko mjeseci svakodnevno lagano okreću kako bi se na kraju talog od kvasca skupio u grliću boce. Degoržacija je postupak u kojem se grlo boce zamrzne i potom se pod pritiskom talog izbacuje van. Ako je potrebno, nakon toga se butelja nadopunjuje pjenušcem iz iste serije, a ako vinar želi dodaje se i ekspedicijski liker koji dodatno oblikuje okus pjenušca, mi ga nismo koristili. Butelja se potom zatvara plutenim čepom i zaštitnom mrežicom. Za ovaj postupak degoržiranja angažirali smo Ivanu Puhelek Purek i Krunu Antolkovića iz tvrtke Eno concept, koji među prvima u Hrvatskoj imaju opremu i mobilni servis te degoržiraju pjenušce vinarima diljem zemlje. – prepričavaju Sanja i Tomislav.

 

Sva svoja vina Stručići odnose na Hrvatski zavod za vinarstvo koji procjenjuje kvalitetu, stoga iznimka nije bio ni njihov najnoviji proizvod koji je dobio etiketu vrhunskog pjenušca. Prva serija proizvedena je u 680 boca. Iduće godine tu brojku žele podići na 1800 boca, a u planu imaju i proširiti asortiman sa rose pjenušcem od portugisca te natur vinima. – Sama proizvodnja pjenušaca i linije natur vina koja nam još nisu u prodaji  je dugotrajna, zahtijeva prvoklasno grožđe brano ne u sat nego u minutu i samim time je skuplja, što zahtijeva mnoga odricanja proizvođača odnosno naše obitelji. Sigurnost nam naravno pruža dobar plasman mirnih vina redovnih berbi. – kaže Sanja.

Kao zaključak cijele ove priče možemo sa sigurnošću reći da će entuzijazam i buduće poslovanje ovih pionira vinarstva itekako doprinijeti pozicioniranju Ludbreškog vinogorja kao prepoznatljivog u vinogradarskoj regiji Kontinentalne Hrvatske.