Aktualno

“U tišini himalajskih oblaka”

Udruga BSV organizirala je sada već tradicionalnu utrku Crazy Hill Trail, a dan prije same utrke u Ludbregu su ugostili Varaždinku Selmu Vajzović i Međimurca Nikolu Prprovića koji su održali predavanje “U tišini himalajskih oblaka – Uspon na Island Peak 6189 mnv”. Nikola je vlasnik tvrtke kojoj je glavna djelatnost projektiranje i izgradnja kompozitnih dijelova za proizvodnju RC modela, dronova i bespilotnih letjelica, a Selma je inženjer medicinske radiologije. Znaju se od 2016. godine jer su članovi istog planinarskog društva “Bundek” iz Murskog Središća, a ovo su putovanje počeli planirati godinu dana prije samog polaska. Iz Varaždina su krenuli 29. listopada, a vratili se 25. studenoga 2019. godine. Putovanje su detaljno isplanirali, javili se u agenciju kako bi im bila olakšana cijela situacija s papirologijom i valjalo je samo krenuti. U svrhu priprema Selma i Nikola uspeli su se na brojne vrhove u Hrvatskoj, ali i inozemstvu.

– Popeli smo se na mnoge inozemne vrhove, najviše u Sloveniji, Austriji, Italiji, Švicarskoj. U Dolomitima Cimacadin (2788), Monte Paterno (2746), četvrti najviši vrh Švicarske Signalkuppe (4554), u Italiji na Grand Paradiso (4061), Balmenhorn (4167). Najviši vrh Julijskih Alpi u Sloveniji, Triglav (2864), zatim Špik (2472), Prisojnik (2547), Mangart (2679), u Austriji Ankogel (3252) i mnogi drugi, stvarno ih puno ima. Često idemo na ferate kao što su Zelenica Spodnji Plot i Cjajnik u Sloveniji, jedne od najtežih tamo. Na domaćem terenu većinom provodimo vrijeme penjući sportske i duge smjerove u Paklenici, na Krku, Kalniku – kaže Selma, a tome dodaju i druge aktivnosti – Trčimo, penjemo, planinarimo. Nikola i biciklira, a završili smo planinarsku i alpinističku školu. To je stil života, stalno smo u pokretu, ako ništa drugo skočimo bar do obližnjeg nam Čeva ili Ivanščice – kaže Selma.

Na ovaj za njih najizazovniji put dosad ponijeli su opremu koja je težila 70kg. Ukupno su prošli 200 kilometara planinarenja i alpinizma, a za Himalaju su se odlučili jer im je nakon što su se uspeli na gotovo sve vrhove u blizini bio potreban veći izazov. Na putovanju su svaki dan spavali na drugom mjestu u nastambama koje su slične našim planinarskim domovima, ali znatno skromnije. – Prostorije se griju samo u vrijeme od 18 do 20 sati, stalno smo bili “zabundani” – kaže Selma Vajzović te dodaje kako lokalni stanovnici bez obzira na niske temperature na nogama imaju samo natikače. – Njima je to normalno, razlikuju se od nas i fizičkom građom, žive potpuno drugačije. Stariji stanovnici ne vole se fotografirati jer kažu da fotografija krade dušu. Djeca do škole pješače 4km, ali rado su s nama popričala s osmijehom na licu – prisjeća se Selma. Najteži dio ovog višednevnog iznimno napornog putovanja bio je sam uspon. – Penjati se na vrh okovan snijegom i ledom krenuli smo u 1 sat u noći, a osvojili smo ga oko 7 sati ujutro. Očekivali smo više emocija u tom trenutku, ali nekako se to nije dogodilo, vjerojatno od samog šoka – kaže Selma. Nakon što su se uspješno popeli na vrh, valjalo je ostati priseban za spuštanje niz liticu koje je trajalo do podne. – Na uspon smo krenuli s 5080 metara nadmorske visine. Prva tri sata slijedio je hod po samom kamenju, a potom smo došli u zonu snijega i leda. Tada smo na sebe stavili opremu za penjanje koje nas je čekalo naredna tri sata. Za vrijeme uspona radili smo pauze koje su trajale nekoliko minuta – kaže Selma.

Putovanje je iziskovalo i pokoju “tešku” situaciju. Jedna od njih je visinska bolest čiji se prvi znaci počinju osjećati već na 3000 metara nadmorske visine. – To je upozorenje da je potrebno stati i dati tijelu vremena da se odmori – kaže Selma, a takva krizna situacija nije zaobišla naše putnike, ali lakše su ih prebrodili u dvoje. – U ovom slučaju je to podrška suputnika, kad je jednome bilo teško drugi je malo „pogurnuo” i obrnuto. Najvažnije je pozitivno razmišljati, kad ti je teško, prisjetiti se zašto si tu gdje jesi i da zapravo radiš ono što najviše voliš. Stati, odahnuti, osvrnuti se oko sebe, obaviš mali razgovor sam sa sobom i nastaviš dalje. Teški trenuci na kraju uvećavaju naše zadovoljstvo i ponos postignutim, a to je i naš cilj, svaki put postati sve hrabriji i bolji, psihički i fizički – kaže Selma. Dodatno ih je uzdrmao i slučaj koji se dogodio za vrijeme boravka u baznom kampu, samo nekoliko sati prije njihovog polaska na osvajanje vrha. – Nesretni slučaj kojem smo svjedočili u baznom kampu nas je uzdrmao, hladan tuš! Pomisliš odmah na obitelji preminulog alpinista, njegovog penjačkog partnera i shvatiš kako u trenutku takva životna avantura može kobno završiti, sjetiš se svoje obitelji koji se također brinu jer znaju čime se bavimo i gdje smo otišli. No, u drugu ruku je poruka koliko je situacija ozbiljna i da su svakom trenutku moramo biti bistre glave, sigurni u to što radimo bez obzira koliko smo iscrpljeni – kaže Selma. Srećom, Nikola i Selma uspješno su svoju avanturu priveli kraju. Osim zadovoljstva zbog osvojenog vrha iskusili su i sasvim drugačiji način života, upoznali brojne drage ljude, a posebno ih veseli što su se uspjeli upisati u Rum Doodle Baru, mjestu u kojem su do tada čitali u knjigama – Upisati se u Rum Doodle Bar je izuzetna čast. Biti na istom mjestu gdje i svi svjetski alpinisti kojima se diviš i koji su ti uzor, čitati njihove rukopise, teško je opisati taj ponos i sreću. Taj dan, tog trenutka smo postali svjesni gdje smo bili i što smo napravili – prisjeća se Selma. Posebno će pamtiti i spuštanje aviona u podnožju Himalaje. Aerodrom naziva Lukla nalazi se na visini od 2800 mnv i nalazi se na popisu najopasnijih na svijetu jer je pista duga tristotinjak metara, a zvršava u provaliji dubokoj 1000 metara. Tek nekoliko pilota ima dozvolu za slijetanje na toj pisti, a i avioni koji tamo slijeću su isključivo manjih dimenzija s 10 sjedala.

Planirajući ovo putovanje Selma i Nikola shvatili su da “isto dišu” i postali su par. Veže ih puno toga, prvenstveno ljubav prema prirodi i planinama, a ovakva ih je avantura još samo dodatno povezala. – Planinarenjem se bavimo otprilike sedam godina, ja sam se u potrazi za društvom učlanila u planinarsko društvo HPD „Međimurje” i tako je sve krenulo, od lakših planinarskih staza do ovog danas. Nikola je nakon nekoliko uspona na Ivanščicu otišao s prijateljima na Triglav i tako se zaljubio u planinarenje – kaže Selma. Ovom stilu života Selma je prilagodila i prehrambene navike. – Već sam šest godina na LCHF/Paleo prehrani, to je prehrana gdje se za energiju umjesto ugljikohidrata koriste zdrave masti, domaći, izvorni proizvodi, ništa rafinirano ni industrijski obrađeno. Na tu prehranu odlučila sam se zbog poboljšanja kvalitete života, to se s vremenom pokazalo izvrsnim jer masti su najkvalitetniji izvor energije, količinski je malo treba, a postepeno daje energiju što je nama posebno važno na dugotrajnijim turama. Nikola također prelazi na tu prehranu, tako da kad ne penjemo smo u kuhinji, uživamo pripremati LCHF/Paleo obroke, eksperimentiramo i stalno pripremamo nešto novo, uvijek neki izazovi ili na stijeni ili u kuhinji – kaže nam kroz smijeh Selma.

Par se slaže i oko daljnjih avantura – U Himalaje se vraćamo sigurno, pitanje je vremena, imamo svaki svoju najdražu planinu, obje više i teže od Island Peaka, čekaju na nas! Trenutno imamo u planu nekoliko zahtjevnijih zimskih uspona u Sloveniji, godinu ćemo sigurno provesti najviše penjući duge smjerove u našoj Paklenici – zaključuju. Za njih ograničenja ne postoje, mi smo sami ti koji si često stvaramo zapreke i ograničavamo se, a uz volju sve se može, poruka je ovog mladog para pred kojim su još brojne avanture. Nama ne preostaje ništa drugo nego strpljivo čekati novo predavanje.

Fotografije: Privatna arhiva – Selma Vajzović i Nikola Prprović
Opis:

 

1.Bez obzira na sunčeve zrake, zimska odjeća je neophodna jer su temperature večinu vremena jako niske

2. Island Peak Base camp, 5080m

3. Pogled sa vrha Island Peaka na Makalu, 8481m

4. Silazak sa vrha

5. Zauvijek zapisani u slavnom Rum Doodle baru uz bok slavnim alpinistima koji su popeli himalajske vrhove

6. Na vrhu

7. Bez obzira na sunčeve zrake, zimska odjeća je neophodna jer su temperature večinu vremena jako niske

18. ImjaTse jezero koje nastaje otapanjem glečera

19. U lodgeu, nepalskoj verziji planinarskog doma gdje se ložilo samo u zajedičkoj prostoriji za vrijeme večere od 18 do 20h